Ballina Srpski/Serbisht Sandžak i Preševska dolina: Dve različite stvarnosti u istoj državi

Sandžak i Preševska dolina: Dve različite stvarnosti u istoj državi

SHPËRNDAJE

Autor: Nexhmedin Saqipi

Ako se povuče paralela između dve oblasti unutar Srbije – Sandžaka i Preševske doline – uočavaju se velike razlike koje Novi Pazar predstavljaju kao napredniji i privilegovaniji centar u poređenju sa Preševom i njenom okolinom.

Sandžak je istorijski uživao veće institucionalne i političke privilegije. To je bilo očigledno već od perioda premijera Zorana Đinđića, koji je potvrdio rad Međunarodnog privatnog univerziteta u Novom Pazaru, osnovanog od strane muftije Muamera Zukorlića. Tokom vlade Vojislava Koštunice, muslimanima iz Sandžaka je priznat bošnjački identitet i dodeljen je državni univerzitet. Čak je i za vreme režima Slobodana Miloševića, lider Bošnjaka, Sulejman Ugljanin, amnestiran i dozvoljen mu je povratak iz Istanbula.

Dalje, političke figure iz Sandžaka, kao što je Rasim Ljajić, obavljale su visoke funkcije u srpskoj vladi, uključujući i vođenje Koordinacionog tela za Preševo, Bujanovac i Medveđu. Danas, Usame Zukorlić, sin pokojnog muftije, takođe obavlja funkciju ministra bez portfelja u Vladi Srbije.

Sa druge strane, Albanci iz Preševske doline tokom istih istorijskih perioda nisu imali gotovo nikakvu korist u poređenju sa Bošnjacima. Problemi visokog obrazovanja i dalje nisu rešeni, nostrifikacija diploma sa Kosova je blokirana, a zastupljenost na centralnom nivou je minimalna – sa ponekim poslanikom i bez ijednog ministra, zamenika ministra ili druge visoke funkcije u izvršnoj vlasti.

Nacionalni savet Albanaca, kao predstavničko telo Albanaca iz Preševske doline, nije uspeo da reši ključna pitanja kao što su obrazovanje na maternjem jeziku, upotreba nacionalnih simbola ili zvanična dvojezičnost. U međuvremenu, kroz uticaj Sandžaka, otvorena je Medresa u Preševu, što je izazvalo podele u Islamskoj zajednici – neki su bliži Sandžaku, neki Kosovu.

Čak su i predstavnici Sandžaka bojkotovali sednicu Izborne skupštine prilikom izbora poglavara Rijaseta Islamske zajednice Srbije, jer je po prvi put izabran Albanac sa juga Srbije, što pokazuje etničke tenzije i nedostatak uzajamne podrške. Ovo takođe potvrđuje da su Bošnjaci tradicionalno bili više integrisani i lojalni državi Srbiji, učestvujući na izborima, u vojsci i policiji, pa čak i na komandnim pozicijama, dok su Albanci ostali van tih procesa.

Za razliku od Sandžaka, Preševska dolina je bila poprište oružanog sukoba i političkog referenduma za autonomiju. I dalje nema zvaničnih informacija o učešću bošnjačkih vojnika u operacijama na Kosovu i njihovom ponašanju prema Albancima.

Danas, Srbija garantuje kulturna i verska prava bošnjačkom stanovništvu, koja se Albancima iz Preševske doline često uskraćuju: diskriminacija u obrazovanju, zapošljavanju, pitanje adresa, nacionalnih simbola, školskih udžbenika, priznavanje diploma i institucionalna integracija.

Ironično, uprkos svim tim povlasticama, deo Bošnjaka iz Sandžaka aktivno učestvuje u protestima protiv vlasti Aleksandra Vučića, dok slični protesti u Preševskoj dolini izostaju – bilo za nacionalna prava, bilo protiv političkog sistema.

U tom kontekstu treba posmatrati i pokušaje oživljavanja autonomije Sandžaka, kao i poruke tipa: „Ako Srbi u Republici Srpskoj imaju pravo na otcepljenje, onda to pravo imaju i Bošnjaci u Srbiji“. Nasuprot tome, Albanci iz Preševske doline se ni u jednom od tih „revolucionarnih“ scenarija ne uzimaju u obzir.