Ballina Srpski/Serbisht “S KIM SI?“ – KADA PITANJE POSTAJE ORUŽJE PODELA

“S KIM SI?“ – KADA PITANJE POSTAJE ORUŽJE PODELA

SHPËRNDAJE

Piše: Nexhmedin Saqipi

Na prvi pogled, pitanje „S kim si?“ ili „Na čijoj si strani?“ može delovati jednostavno, pa čak i bezazleno. Međutim, u stvarnosti se vrlo često ne postavlja da bi se pronašla istina. Naprotiv, to je pažljivo postavljena zamka – provokacija koja ima za cilj da podeli ljude, podstakne tenzije i natera ih da se svrstaju bez razmišljanja.
Ovo pitanje ne traži pravdu – ono stvara tabore.
Ne ujedinjuje – već razdvaja.
Koristi se da podeli ljude na „naše“ i „njihove“, da raspali emocije i da donese političku, versku ili nacionalnu korist na račun istine. Umesto da rešava probleme, ono ih produbljuje.

Lojalnost ili pravda?
U suštini, pitanje „S kim si?“ često je oblik moralne ucene. Ne traži istinu – traži slepu lojalnost.
Posebno je opasno kada neko, nakon što je izazvao nepravdu ili sukob, traži podršku skrivajući se iza zastave vere, nacije ili partije.
To nije snaga.
To je strah maskiran propagandom.
Čovek sa savešću ne meri se time „s kim je“, već mnogo važnijim pitanjem:
Da li je na strani pravde?
Vera, moral i zdrava logika uče nas jednostavnom principu:
Nepravda se ne podržava – čak ni kada dolazi od najbližih.
Jer onog trenutka kada podržimo zlo, postajemo njegov deo. A kada jedno društvo počne da opravdava nepravdu samo zato što dolazi sa „naše strane“, tada ono klizi ka moralnom propadanju.

Kada se vatra pali manipulacijom
Često se ovo pitanje postavlja tek nakon što je sukob već izbio i kada je „vatra“ već zapaljena. Ljudi se tada guraju da izaberu stranu bez razmišljanja, bez analize i bez traganja za istinom.
Ali zdrava logika zahteva nešto drugo:
Prvo se mora ugasiti vatra.
Prvo se moraju spasiti ljudi.
Prvo se mora zaštititi život.
Tek nakon toga dolaze odgovornost i pravda.
Niko nema pravo da se ponosi ratovima, razaranjima ili ljudskom patnjom. Oni koji se raduju tuđoj nesreći, zapravo se raduju nad patnjom čovečanstva.
I za to će svako odgovarati pred svojom savešću i pred Bogom.

Kada društvo postane talac zla
Nažalost, danas mnogi ljudi, često i nesvesno, postaju deo ove opasne igre. Guraju zlo napred podržavajući ga emocijama, fanatizmom ili ličnim interesom.
Ali zlo ima nemilosrdnu prirodu – ne bira žrtve. Ako se ne zaustavi na vreme, na kraju pogađa sve, čak i one koji su mislili da ga kontrolišu.
Društva koja su pripremljena mogu da izdrže krize. Ali ona koja hrane podele i nepravdu, obično se suočavaju sa najtežim posledicama.
Istinski vernik ne sme stati na pogrešnu stranu – ni iz straha, ni iz interesa, ni zbog ličnih veza. Jer Bog ne voli nepravdu, oholost i razaranje.
Istorija i verska tradicija daju nam mnoge primere. Jedan od njih je zavet poslanika Musaa (a.s.), koji je rekao:
„Gospodaru moj, tako mi blagodati koje si mi darovao, nikada neću pomagati zločincima.“
To je večni princip: čovek mora uvek biti na strani pravde, čak i kada je to teško.
Zato pravo pitanje nije: „S kim si?“
Već mnogo važnije:
„Da li je ovo pravedno ili nepravedno?“
Jer pravda nema tabor, istina nema zastavu, a savest se ne sme prodati ni za kakav interes.

Poruka
U svetu u kome mnogi pokušavaju da nas svrstaju na različite strane, najveća hrabrost je ne biti deo tabora, već biti na strani pravde.
Zato je najpošteniji odgovor na svaki pritisak:
Ne: „S kim si?“
Već: „Ja sam na strani pravde!“