Ballina Srpski/Serbisht U ISLAMU NEMA NACIONALIZMA – KO KORISTI VJERU ZA NACIONALISTIČKE INTERESE, POGREŠNO...

U ISLAMU NEMA NACIONALIZMA – KO KORISTI VJERU ZA NACIONALISTIČKE INTERESE, POGREŠNO TUMAČI NJENU SUŠTINU!

SHPËRNDAJE

Piše: Nexhmedin Saqipi

Islam nije nacionalna, već univerzalna vjera. On nije ljudska tvorevina, već vjera objavljena od Boga. Zato se ne može ograničiti granicama jednog naroda, države ili nacionalnog interesa. Onaj ko pokušava predstaviti islam kao vlasništvo jednog naroda ili određene grupe, pogrešno tumači suštinu vjere i udaljava se od principa suživota i ravnopravnosti.

Demokratski svijet danas podržava multietnička, multireligijska, multikulturna i multinacionalna društva. Zato se ne možemo vraćati zastarjelim teorijama, koristeći vjeru kao instrument nacionalizma i uskih nacionalnih interesa.

O Ceriću i naslijeđu Rijaseta Islamske zajednice bivše Jugoslavije

Nekadašnji Rijaset bio je zajednička institucija Islamske zajednice Jugoslavije. U njegovim izbornim procesima učestvovali su delegati iz svih republika bivše Jugoslavije. U tom procesu za reisa je bio izabran Jakup Selimoski iz Skoplja, kao predstavnik i kandidat iz Makedonije.

Međutim, s početkom rata u Bosni i Hercegovini došlo je do velikog institucionalnog zaokreta. Bez konsultacija s drugim islamskim zajednicama i bez sveobuhvatnog dogovora, upravljanje zajedničkom institucijom koncentrisano je u rukama bošnjačkih struktura.

Cerić je preuzeo funkciju reisa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, dok je Jakup Selimoski udaljen s čela dotadašnje institucije. To je označilo značajan raskid s institucionalnim naslijeđem Rijaseta bivše Jugoslavije.

Ne govorim na osnovu pretpostavki, niti iz institucionalne nostalgije. U tom periodu bio sam student u Sarajevu i izbliza sam poznavao okolnosti, događaje i tok izbora u Islamskoj zajednici bivše Jugoslavije. Znam kako je funkcionisalo predstavljanje delegata iz različitih republika i kako je izabran Jakup Selimoski iz Skoplja.

Zato ne mogu prihvatiti da se historija prekraja prema interesima onih koji su kasnije preuzeli upravljanje institucijom.

Postavlja se sasvim opravdano pitanje: Može li jedna islamska zajednica sama naslijediti zajedničku instituciju, zaobilazeći druge zajednice koje su učestvovale u njenom izboru, upravljanju i funkcionisanju?

Po mom mišljenju, upravo se tu nalazi problem institucionalnog legitimiteta. Ne može se tvrditi da postoji potpuni kontinuitet zajedničke institucije ako su druge islamske zajednice isključene iz procesa odlučivanja.

Ne smijemo zaboraviti da su se političke i vjerske okolnosti iz temelja promijenile. Nekadašnji Rijaset bivše Jugoslavije više nema institucionalni uticaj koji je imao u prošlosti, čak ni unutar Bosne i Hercegovine, a kamoli na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

Osim toga, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini trebala bi pravedno razmotriti pitanje institucionalnog i imovinskog naslijeđa drugih islamskih zajednica, uključujući i njihove mešihate. Potrebno je preispitati i nadležnosti i imovinu koje su, prema tvrdnjama tih zajednica, preuzete ili prisvojene tokom i nakon rata u Bosni i Hercegovini.

Institucionalna nepravda ne može se sakriti iza lijepe riječi – jedinstvo. Jedinstvo ne smije biti paravan za prisvajanje institucija, imovine i nadležnosti drugih.

Ja nisam protiv islamskog jedinstva. Naprotiv, protiv sam korištenja jedinstva kao paravana za uske interese i institucionalne nepravde. Zalažem se za transparentnost, ravnopravnost i poštovanje autonomije svake islamske zajednice.

Zato Albanci ne bi trebali sve izjave prihvatati kao neupitne istine. Nisu svi Albanci naivni i ne mogu zanemariti historijska dešavanja, političke promjene i današnju institucionalnu stvarnost.

Legitimitet se ne nasljeđuje samo putem imena, zgrade ili historije. On zahtijeva poštovanje volje, prava i autonomije svih zajednica koje su bile dio jedne zajedničke institucije.

Živjeti u nostalgiji za nekadašnjom institucijom ne znači da ta institucija i danas posjeduje nekadašnju moć i autoritet.

U suprotnom, ostajemo zarobljeni u prošlosti, praznim izjavama i crtanim filmovima!